Buka iz sna.
Zaspim i sanjam kako me - u snu - vara. (Ljubav je obojeni bizon kojeg neki dječak juri preko livade myspace-a, dok ti ispod zatvorenih trepavica vidiš njegov MSN profil i maziš ga po Facebook-u, taj se isti bizon prevrće informatičkim livadama i apsolutno je neuhvatljiv - po njemu bitovi i bajti nekog mirišljavog praha od kojeg se teško kija kada se udahne a bole pluća kada se izdahne - dječak koji ga juri Internetom umoran je i pada u jedan umrežen san - pred zoru ga majka disconnectuje da ide u školu.) Čudan san, ali mojeg novog dragog nema izvan tog marginama ograđenog prostora - čak ni njegove fotografije nijesu stvarne - to su Adobe odlivci koji sklanjaju pjege, ožiljke od brijanja, tragove od alkohola, bore, ruku sunca koja ga dohvati u julu, ruku košave koja ga ošamari u decembru - Adobe briše i osmijehe - ostaju usiljeni tragovi, klonovi Mona Lize i čitav taj kupleraj od jednog bića, cijela ta imaginarna individua koja živi u dvije dimenzije pred tvojim očima, a umjesto kukova i grudi ima slova, taj predmet tvoje ljubavi, to đubre koje voliš, što bi rekli loši pjesnici, kod kuće ima dvoje djece u godinama adolescencije i ženu koja živi na tabletama za spavanje. A njegova slova odaju nekog drugog.
Ljubav je purpurni bizon kojeg treba ostaviti u zemlji u kojoj se s njim juri dječak.
Šta god radili, u zoru se obavezno disconnectujte.
